Moj susret sa Grigoriem Grabovoiem

Ovaj susret pretociti u rijeci kojima se danas covjecanstvo izrazava, gotovo je nemoguce. Dijapazon osjecaja, moglo bi se reci – oluju osjecaja nastalih za vrijeme i nakon susreta moguce je samo nagovijestiti.
Nikada nitko u meni nije izazvao tolike potoke suza, dodirnuvsi neke dubine, meni gotovo do sada nepoznate. Da bi covjek osjetio tu Snagu, tu Dubinu, tu Multidimenzionalsnot – morao bi donekle i sam biti takav.

Sam pocetak razgovora predstavljao je posebno iskustvo, bilo je neophodno naviknuti se na intenzitet Svjetla koje je sijalo iz i iza fizickog tijela Grigoria Grabovoia. Cijeli razgovor se odvijao na posve drugim razinama od za mene uobicajenih. Moze se reci da sam svaku rijec upijala svime sto me cini kompletnim Bicem koje se privremeno „prikupilo“ u ovo fizicko tijelo, uz spoznaju da je zapravo neuporedivo vise od fizickog tijela.

I kao pri citanju Njegovih knjiga, tako i sada, niz moje lice teku potoci suza. Kao u djetinjim danima, kad sam citajuci Isusov Govor na Gori, duboko dirnuta tim Rijecima plakala iz dubine Duse, tako i sada…pri pomisli na neku duboku, neopisivu tugu u ocima ovog nadasve posebnog Covjeka, niz moje lice opet liju suze…a pred mojim se ocima prostire tirkizni ocean iscjeljenja.

Ovaj je Covjek duboko ranjen i Njegove se rane trebaju izvidati. A mi smo ti koji imamo neizmjernu Cast i Priliku da pri tom Procesu budemo uz Njega, rame uz rame. Nama je pruzena Prilika za konacno Iscjeljenje od svih vjekovnih boli i iluzija. S Njim i uz Njega!

I kao sto svaki covjek nosi u sebi radosti i tuge svojih Predaka, kao sto svaka zena nosi u sebi obiljezja svih zena svijeta u sva vremena, a svaki muskarac, sve poraze i pobjede svih muskaraca svijeta, tako i u ocima ovog Nad – Covjeka uz svu Mudrost Bogocovjeka, s vremena na vrijeme zatalasa se ocean tuge svih koji jesu sada i koji su bili na ovoj Planeti, pokrene se duboka bol iluzije ogranicenog bivanja…oblaci pogrenih misli i vjekovnih suza rastanaka…Jer, On je u svoje beskrajno Milostivo Bice prihvatio i nosi, tiho i stoicki, sve ono sto jednog dana treba biti Ljubav.

Tko da posve razumije tu Milost sto iz Njegovih Ociju zraci! Kao Majka, koja se svom svojom briznoscu brine za svako svoje cedo, tako se iz Njegovih Ruku sire Bujice Njeznosti i Podrske za Sve.

Taj dan susreta Poklon je s Neba za mene, kao i svi naredni dani…kao i cijeli moj zivot.

Trebalo je stici na ovu razinu da se medju nama pojavi ovo Bozansko Bice Ljubavi…da nam pokaze Put Ispravnosti…Put bez suza, bez boli, bez rastanaka…Put Ciste Ljubavi Boga.

Ljubica